“U ONAJ ČAS PRISTUPE UČENICI ISUSU, GOVOREĆI:
TKO JE DAKLE NAJVEĆI U NEBESKOM KRALJEVSTVU?
A ISUS DOZOVE DIJETE, POSTAVI GA POSRED NJIH TE REČE:
‘ZAISTA, KAŽEM VAM, AKO SE NE OBRATITE I NE POSTANETE KAO DJECA,
NEĆETE UĆI U KRALJEVSTVO NEBESKO.
TKO GOD SE DAKLE PONIZI KAO OVO DIJETE,
TAJ JE NAJVEĆI U KRALJEVSTVU NEBESKOM.
I TKO GOD PRIMI JEDNO OVAKVO DIJETE U MOJE IME, MENE PRIMA.”
– Matej 18:1-5
U svijetu; a i među kršćanima ponekad, ima onih koji pucaju na visoke pozicije. I nije grijeh, ako čeznemo upraviteljsko mjesto među vjernima. Ali samo i jedino na način na koji nas Pismo uči: “VJERODOSTOJNA JE RIJEČ: TEŽI LI TKO ZA NADGLEDNIŠTVOM, DOBRU SLUŽBU ŽELI”
(1 Tim 3:1). Dobra je ta pozicija /ima Pavlovu moralnu potvrdu/; ali, prije svega, podrazumijeva služenje. Naglasak je na službi, na zadatku, na poslu, na obvezi i odgovornosti služenja drugima, i ne vlastitoj ambiciji za probitkom. Učenike je zanimalo tko je najveći. Zašto? Zato jer, pogled im je po pitanju Nebeskog Kraljevstva, bio sužen. Isus ih nije osudio. Objasnio im je. Ali, vjerujem da su ti, iskusni ljudi, poneki od njih bradonje, osjetili duboku sramotu kada je Isus, ispred njih postavio jedno dijete. I onda im, strpljivo objašnjavao pojam veličine. “ZAISTA, KAŽEM VAM, AKO SE NE OBRATITE…NEĆETE UĆI…” Koliko god da smo stari, ili nas smatraju zrelima, za nas je važno obraćenje.
Na koji način?
“TKO GOD SE DAKLE PONIZI…”
U stvari, okrenuti se, odvratiti se od takvog načina razmišljanja, i od takvog djelovanja: ‘Kako biti najveći?’ Jeste li primjetili da, dijete koje je Isus dozvao, nije reklo:’Dobro, šta sad ovi žele od mene? Tko je uopće taj čovjek koji me zove?…’ Ne. Bilo je poslušno. Ponizilo se. Sjećam se, kad sam radio na jednom gradilištu, nadgledao sam i vodio neke poslove. U jednom trenutku, na to mjesto dolazi jedan krupan čovjek, obučen u odijelo. I zaviče prema nama koji smo radili na krovu:’Hej! Tko je tu glavni?’ Siđem sa krova, priđem mu i pružim mu ruku u znak pozdrava. On će nato:’ma ne trebam tebe. Pitam te tko je tu glavni?”Ako tražite upravitelja ove organizacije, taj sam.’ – rekao sam mu. Dosta dugo je trajala ova naša konverzacija. U kojoj ga nisam uspio uvjeriti da sam ja ta osoba koju traži. Zašto? Zato jer sam bio crn od katrana, u radnom odijelu i čizmama. A tako su izgledali i drugi sa kojima sam radio. Stvari, često puta nisu kakvima se nama čine.
“OBRATITE SE …” – Prestanite se okretati prema “veličinama”. Te veličine i nisu tako “velike” kako nam se nekad čini. Okrenite se prema malenima. Štoviše, okrenite se prema najmanjima. Neka vas Gospodin iznenadi svojim odgovorom, na pitanje: “A tko je tu najveći?”
Jer, “Što god si učinio za najmanjeg na ovoj zemlji, učinio si to za najvećeg u Nebeskom Kraljevstvu”. Možeš i dalje pitati: “A tko je tu najveći? Tko je glavni?” Ali, sigurno, to nisu vrata na koja trebaš kucati, i to nije Ulaz. Ako se ne obratiš i ne postaneš kao ovo malo dijete…. NEĆEŠ UĆI.
Koje je to OVO dijete?
To je ovo dijete; Dijete koje je Bog postavio u tvojoj sredini, pred tvoje oči; Duhovno dijete; Netko sasvim sasvim malen i beznačajan u tvojim očima. Nek te Gospodin ostavi u šoku i nevjerici, kada ga dovede pred tebe i postavi ga kao primjer tvog obraćenja; promijene tvoga karaktera. Velika je ova lekcija našeg Učitelja. Gdje je to dijete? Tu, blizu. Tek što su učenici pitali:”Tko je najveći u Nebeskom Kraljevstvu”. Isus je odmah, isti tren, dozvao jedno dijete i postavio ga posred njih. Bilo je tamo, blizu njih.
“TKO JE NAJVEĆI?” HEJ! ISUS! SAMO ON. ON JE NAJVEĆI.
A mi smo djeca Njegovog Kraljevstva.
Želim vam Božji blagoslov i uspjeh u radu za Njega.
Darko Glešić
