Opraštanje

Opraštanje je tema koja je u nekim kršćanskim krugovima možda i nepoželjna, ali je vrlo važna za svakog kršćanina i za crkvu Isusa Krista.

Što je opraštanje?
Na web stranici www.gotquestions.org pod temom „Što je opraštanje?“ govori se o tome da riječ opraštanje u Bibliji znači „otpustiti“ ili „odbaciti“.

Prema Strongu ( Strong’s Corcodance, G859) riječ „opraštanje“, na temelju stiha iz Efežanima 1:7, odnosi se na grčku riječ Aphesis, što označava:

Thayerova definicija
– Otpustiti iz ropstva ili zatvora (engl. Release from bondage or imprisonment)
– Oprost ili oprostiti grijeh (otpustiti ih kao da nikada nisu bili počinjeni), oslobađanje od kazne (engl. Forgiveness or pardon, of sins (Letting them go as if they had never been committed), remission of the penalty)

Strongova definicija
Od riječi sloboda: (figurativno); oprost: – oslobođenje, oproštenje, sloboda (engl. From freedom: (figuratively); pardon: – deliverance, forgivness, liberty, remission.)

Oprostiti nije lako, ali je obavezno, jer to od nas traži naš Nebeski Otac, a najbolji primjer u svemu tome je naš Spasitelj Isus Krist. U evanđeljima možete pročitati kako su se Židovi i farizeji odnosili prema Kristu, ali On nikome nije vratio mržnjom, nego je na križu rekao „Oče, oprosti im jer ne znaju što čine (Luka 23:34)“.

Sam Isus nam je u molitvi „Oče naš“ naglasio koliko je važno da oprostimo svojim neprijateljima i svima koji nas povrijede. U Mateju 6:12 (Molitva „Oče naš“) piše: …I oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim. Što to znači? U 14 i 15 stihu istog poglavlja piše: Jer ako vi oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima prijestupe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti prijestupe vaše. Neki engleski prijevodi koriste riječ „grijeh“, dok Šarićev prijevod koristi riječ „pogreške“.

To mi govori, da ako mi ne oprostimo onima koji su nas povrijedili. Onima koji nam žele nanijeti zlo ili kako se kaže „Onima koji nam rade o glavi“, možemo se moliti dan i noć da nam naš Nebeski Otac oprosti, ali On je dao uvjet kako nam mogu biti oprošteni naši prijestupi i grijesi.

Moramo se nekada zapitati zašto su neke naše molitve neodgovorene ili zašto nisam blagoslovljen. Možda je to upravo zato što nismo oprostili drugima. Nepraštanje nas ograničava da živimo u punini života, kojeg je naš nebeski Otac za nas pripremio na ovoj Zemlji.

Postoji puno stihova u Božjoj riječi, a posebno u Novome Zavjetu koji govore o važnosti opraštanja. Zbog svoje ljubavi prema svojemu stvorenju tj. čovjeku, Bog je poslao svog sina na križ i na taj način nam je pokazao moć opraštanja, a to je ljubav. Kada oprostimo nekome, naš nebeski Otac u nama budi ljubav za tu osobu i poziva nas da djelujemo u ljubavi, a ne mržnji prema toj osobi. Nepraštanje, nažalost za sobom donosi mržnju i jedan veliki teret. Kada oprostimo, mi smo oslobođeni od tog tereta.

Petar je upitao Isusa: Gospodine, koliko puta može sagriješiti brat moj protiv mene, pa da mu oprostim? Do sedam puta?«,  Isus mu je odgovorio: Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam. (Matej: 18: 21-22). To znači da trebamo opraštati neograničeno.

Poslije Isus nastavlja sa prispodobom o „nemilosrdnom dužniku“ koju možete pročitati u Mateju 18:23-35.

Mi moramo ljudima u svijetu pokazati koliko ih Bog voli, a to znači oprostiti im sve, svaku povredu koju su nam učinili. I to zato što naš nebeski Otac voli svakog čovjeka, a mi smo njegovi ambasadori. Ne smijemo dopustiti da gorčina nepraštanja u nama raste, da ta gorčina stvori u nama ponos, da ne možemo oprostiti. I mi smo bili takvi dok smo bili u svijetu (kad smo živjeli bez Boga), a sada kada nam je naš Otac nebeski zbog svoje ljubavi prema nama, oprostio sve u Njegovom Sinu, tko smo mi da budemo iznad Boga i da kažemo da ne možemo oprostiti. Ako ti je teško nekome oprostiti, traži od nebeskog Oca ljubav da možeš tu osobu voljeti i da joj možeš oprostiti. Ja se nekada sjetim nekih osoba, koje su me povrijedile. To su učinile na način da su mi govorili pogrdne stvari, pa sam počeo mrziti te ljude. Molio sam nebeskog Oca da mogu te ljude voljeti, onako kako ih On voli, tako da im mogu oprostiti.

Možda te neće toliko povrijediti kada te neka nepoznata osoba ili susjed povrijedi, ali ako ti je ta osoba bliska (roditelj, brat, sestra, obitelj ili netko u crkvi, pa i pastor), to može biti bolno, te se odmah u nama pokuša stvoriti gorčina i ljutnja. Oprostiti braći, sestrama i bližnjima stvara atmosferu za bolje zajedništvo u ljubavi Božjoj.

Na facebook stranici „Put Života“ sam pročitao od Zac Poonena puno kratkih razmišljanja o važnosti opraštanja prema drugima.

Ovo je jedna od tih kratkih razmišljanja koja je bila objavljena 12. siječnja, a ovo je kratki dio tog razmišljanja:

U mnogim crkvama postoje neispravni odnosi jer ljudi ne pristupaju jedni k drugom da srede stvari. Ljute se jedni na druge i ne prilaze im. A ipak se nazivaju kršćanima! Oni uopće nisu kršćani. Ako takvi ljudi misle da su u kraljevstvu Božjem, varaju sami sebe.

Ako niste voljni razgovarati s bratom ili ga posjetiti, a ipak sudjelujete u lomljenju kruha, to je bogohulstvo. Ne možemo imati zajedništvo s Bogom pod takvim uvjetima. Ne možete imati vertikalni odnos s Bogom dok vaš horizontalni odnos s vašim bližnjima nije ispravan.

Ali kad istinski priznamo Bogu i ljudima, onda će nas Bog potpuno očistiti te sjećanje na našu prošlost više neće biti pred njim. A ako se on ne sjeća više naših prošlih grijeha, zašto bismo mi razmišljali o njima (Heb. 8,12)?

Koliko god da je važan naš odnos sa Bogom, toliko je i važan odnos sa braćom i sestrama. Mi se ne možemo držati uzrečice koje se danas promoviraju u svijetu, pa i u našoj zemlji koja se deklarira „kršćanskom“: „Oprostiti, ali ne i zaboraviti.“

Kako je nama Bog oprostio i zaboravio tako i mi moramo postupiti.

Ovo su neki od stihova koje govore o važnosti zajedništva i opraštanja:

Luka 23:34
A Isus govoraše: »Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!«I dijeleći haljine njegove, baciše kocku.

Matej 6: 12
…i oprosti nam duge naše kako i mi opraštamo dužnicima našim;

Matej 6: 13-14
Jer ako vi oprostite ljudima prijestupe njihove, oprostit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne oprostite ljudima prijestupe njihove, ni Otac vaš neće oprostiti prijestupe vaše.

Efežanima 4: 32
I budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama.

Matej 18: 21-22
Tada Petar, pristupivši mu, reče: »Gospodine, koliko puta može sagriješiti brat moj protiv mene pa da mu oprostim? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

Kološanima 3:13-14
Podnosite jedni druge i opraštajte si međusobno ako tko protiv koga ima kakvu pritužbu. Kao što je i Krist vama oprostio, tako oprostite i vi! A povrh svega toga — ljubav! To je sveza savršenstva.

Luka 6:37 (Prijevod: Kršćanska Sadašnjost)
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se

Luka 6: 37 (Prijevod: Varaždinska Biblija)
Ne sudite, i nećete biti suđeni. Ne osuđujte, i nećete biti osuđeni. Otpuštajte, i otpustit će vam se.

Psalam 86: 5
Jer ti si, Gospodine, dobar i sklon praštanju, i bogat milosrđem svima koji te zazivlju.

Mihej 7:18-19
Tko je Bog kao ti, koji prašta bezakonje i prelazi preko prijestupa ostatka svoje baštine? Ne zadržava dovijeka gnjev svoj, jer on u milosrđu uživa. On će se opet nama smilovati, pokorit će bezakonja naša. I sve njihove grijehe bacit ćeš u morske dubine.

Efežanima 1:7
U njemu, po njegovoj krvi, imamo otkupljenje, oproštenje prijestupa po bogatstvu milosti njegove,

Psalam 32:5
Grijeh svoj tebi obznanih i bezakonje svoje nisam krio. Rekoh: »Priznat ću Gospodu prijestupe svoje«, i ti oprosti bezakonje grijeha mojega.

Marko: 11: 25-26
I kad stojite u molitvi, opraštajte ako imate što protiv koga, da i Otac vaš, koji je na nebesima, oprosti vama prijestupe vaše. No ako vi ne opraštate, ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće oprostiti prijestupe vaše.

Matej 5: 23-24
Ako dakle prinosiš svoj dar na žrtvenik i ondje se sjetiš da brat tvoj ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar ondje pred žrtvenikom pa idi; najprije se izmiri s bratom svojim, a onda dođi i prinosi svoj dar.

Autor: Čedo Todorović