Prionuti uz nadu; vjerovati

“A VJERA JE OSNOVA ONOGA ČEMU SE NADAMO,
DOKAZ STVARNOSTI KOJIH NE VIDIMO”
– Hebrejima 11:1

Gospodin može dovesti u tvoj život vjerne službenike kako bi ti pomogli u usmjerenju, u korekciji, u osnaživanju tvoje vizije….
Ali, u glavnom, u punom ostvarenju svoje vizije koju si dobio/@ od Gospodina, u kretanju prema naprijed, često ćeš se naći SAM.
I najčešće, je to iz jednog razloga vrlo važnog Gospodinu, a to je tvoja osobna vjera. Vjera koja ugađa Bogu (Heb. 11:6), vjera kojom se jedino i možemo kretati prema naprijed, vjera koja nas vodi kroz pustinju samoće, vjera koja se ne oslanja na čovjeka i ljudske resurse.

Toliko je primjera u Bibliji koji nam otkrivaju ovu predivnu tajnu; tajnu vjere: Abraham – Ostao je sam na putu prema ostvarenju Božjih obećanja. Na tom putu, izgubio je oca; izgubio je svog nećaka Lota, kojeg je volio kao vlastitog sina, …. Često osamljen na tom putu; vjerovao je i nastavio se kretati.

Daniel, Josip – još kao djeca, izgubili su svaku vrstu socijalnih sloboda; bili su robovi u tuđoj zemlji, daleko od članova svoje obitelji, potpuno osamljeni i lišeni i najmanjeg dijela odlučivanja o vlastitom životu; u procesu borbi za koje se činilo da nemaju kraja…, u borbi vjere. Ipak,vjerovali su Gospodinu i nastavili se kretati prema naprijed.

Mojsije, Jošua, Gideon, …- i mnogi drugi, koji nisu imali prilike uživati vodstvo Svetoga Duha poput nas danas; Prolazeći kroz zla vremena, kroz neizvjesnosti, patnje, zatočeništvo, u borbi protiv različitih strahova i kompleksa i puno puta osamljeni; Ostajali su vjerni svome Bogu, čvrsto prianjajući uz nadu, vjerujući Njegovom obećanju sjajne, svjetle, izvanredne i pobjedonosne budućnosti.

Autor:
Darko Glešić