Čijom vlašću
“Znajući njihovu opakost, Isus reče: “Zašto me iskušavate licemjeri?”.
– Matej 22:18
Također, u jednoj situaciji, ti isti licemjeri (religiozni ljudi tog vremena), upitali su Isusa: ” Tko ti je dao tu vlast?…” Ovo, u stvari i nije bilo pitanje, već njihova konstatacija.
Oni, naravno, nikako nisu mogli iskušati Isusa (isprovocirati ga da kaže ili učini zlo). Korijen njihovih riječi, bila je opakost – zavist, ljubomora. Identificirali su se sa svojom društvenom pozicijom i svojim utjecajem na mase. Jedino što ih je istinski brinulo u cijeloj toj priči sa tim “stolarom”, bilo je to, što sada te mase, više ne slijede njih već počinju slijediti njega. Gubili su tlo pod nogama. Gubili su svoj utjecaj.
Njima je Isus rekao: ” Vi ste slijepe vođe slijepaca”. Dakle, “samo na one koji tumaraju u mraku, na njih vi imate utjecaj”. Na prvi pogled, čini se da im se Isus pregrubo obraćao. Nazvao ih je licemjerima, okrečenim grobovima, /izvana sve super, a iznutra korupcija, trulež i raspadanje/. Nastavljajući diskusije sa njim, sami su jasno potvrdili da je Isus govorio istinu o njima. Naime, pitali su ga: ” Tko je tebi dao tu vlast….” Ili: ” Otkud tebi pravo da govoriš u Božje ime? Koji te je dekan teološkog fakulteta opunomoćio i postavio na mjesto učitelja? Koja te je vjersko – politička stranka izabrala? – Saduceji?, Farizeji?”
Ali, kada im je Isus postavio protupitanje: “Ivanovo krštenje, je li bilo sa Neba ili od ljudi”, počeli su mudrovati među sobom: ” Ako kažemo sa Neba, potvrđujemo da je ovaj u pravu. A ako kažemo od ljudi, tresu nam se stolice; propade nam naša teologija”. Pa su javno smuljali – objavili su LAŽ: “Ne znamo”. Na što im je Isus rekao:” Ni ja vama neću reći čijom vlašću to činim”.
Vremena u kojima živimo, jesu posljednja vremena. Ona za koja nam je naš Gospodin govorio da će se u njima pojaviti mnogi lažni proroci, lažni učitelji. Oni koji tvrde da poznaju Boga, ali Ga svojim djelima niječu. Njihovo znanje je samo okrečena fasada dok je u njihovoj nutrini praznina; nema prave spoznaje Božje riječi, nema priznanja Božje sile, nema priznanja Njegove vlasti.
Braćo, sestre, potreba je da tražimo mudrost odozgo kako bi se u našim ustima našla prava riječ u pravo vrijeme. Kako bismo odbili napade pakosnih ljudi, srušili njihove utvrde predrasuda i laži,… I opašimo se istinom, kako bi se, nakon svih tih napada održali vjernima autoritetu našega Boga, pokazali se prokušanima i zadobili nešto puno, puno vrijednije od utjecaja – “Krunu – život, koji je Bog obećao onima koji Ga ljube”. (Jakovljeva 1:12).
Autor: Darko Glešić
