Prenosimo vam jedan kratak trenutak tako dobre atmosfere sa službe u subotu, u Capraškim poljanama.
Pomalo se učimo svirati, pjevati… Uglavnom, dižemo veselu buku u prisutnosti našega Gospodina Isusa. Učimo se i svetoj službi: dobrovoljnog davanja u Božje Kraljevstvo. Također, govorili smo o jedinstvenom daru s Neba kojeg nam je Bog dao – našoj vjeri.
Bog je obdario romski narod divnim talentima; posebno darom za pjevanje i sviranje. Velika nam je radost slaviti i uzdizati Gospodina u takvom ambijentu. Gospodin Isus, iskazuje nam i čast time što možemo zajednički iskazati našu Vjeru na tako jednostavan način. O tome je i bila riječ – o vjeri. Evanđelje po Mateju 14:13-21 govori nam o tome kako i ono najmanje što posjedujemo, iako je to možda samo 5 kruhova i 2 ribe, u rukama našega Gospodina postaje puno.
Vjerujući Isusu, mi prije svega dajemo Njemu, a On će to umnožiti. I bit će dovoljno za sve. I preostat će viška. Taj višak je za nas i naše obitelji; Ako se pouzdajemo i vjerujemo Njemu.
Isus i njegovi učenici, bili su jednom pozvani u kuću Šimuna, farizeja. Odjednom, tu se pojavila i neka žena – javna grešnica. (Luka 7:36-50) Stala je do Isusovih nogu i plačući, suzama mu je prala noge, otirala ih svojom kosom, ljubila i mazala pomašću… Možda smo se i mi, tako, tu „slučajno“ našli, u nečijoj tuđoj kući; možda nismo u prilici niti da išta kažemo, da razgovaramo sa Bogom…Ova žena nam može poslužiti kao dobar primjer: kako bi trebali otvoriti svoje srce pred Isusom; Ne oholog stava, već kod Njegovih nogu, priznajući tako Njegovo gospodstvo. I pred Njim izlijevati ono najdragocjenije što posjedujemo – našu nutrinu, naš ponos, naša prava,…On će nam oprostiti svaki naš grijeh, dok tako pokazujemo što On znači za nas, tko On stvarno jeste, i da Mu vjerujemo; i moći ćemo čuti Njegov glas: „Ustani! Vjera te je tvoja spasila.“
Vrijeme je. Ustanimo! Slavimo i obožavajmo našega Gospodina Isusa.
brat Darko
