TKO DAJE SIROMAHU
NEĆE OSKUDJEVATI, A TKO PREKRIVA SVOJE OČI
BIT ĆE OBASUT KLETVAMA.
– Izreke 28:27.

Još u starom zavjetu, Bog je uspostavio principe službe davanja. Kažem to na taj način jer Pavao taj čin milosrđa, u 2. Korinćanima 8:4, priznaje kao čin sijanja financija Makedonskih crkava; kao “sudjelovanje u službi svetima”. Vjerni u tamošnjoj makedonskoj crkvi, nisu davali od svoga viška. Jer, u prethodnim stihovima se govori o njihovom DUBOKOM SIROMAŠTVU. Nisu razmišljali o tome kako i na koji način bi zbog svoga davanja mogli biti nagrađeni; jer Pavle naglašava njihovu spontanost i neproračunatost – kako su ..I PREKO SVOJIH MOGUĆNOSTI BILI VOLJNI DATI (3. stih).

Dakle, ne bi trebali davati iz razumijevanja nekog ljudskog marketinga – “Ja znam cijenu svojeg proizvoda, Ja znam cijenu svoje žrtve, …” jer na taj način rušimo integritet i čast onih kojima dajemo; dovodimo Božje zakonitosti na razinu naše ljudske pravednosti i tako naše davanje gubi na vrijednosti u Božjim očima. A Bog, i to možemo vidjeti i u ovome st: Izreke 28:27, osim što blagoslivlja davanje onima koji ti nemogu uzvratiti (siromašne. v. i Lk 14:13,14 – “…UZVRATIT ĆE TI SE O USKRSNUĆU PRAVEDNIH”); i proklinje zanemarivanje potrebitih. Jer kaže: ” A TKO PREKRIVA OČI SVOJE, BIT ĆE OBASUT KLETVAMA “.

Iz ovih stihova, zaključujem koliko je Bogu stalo do načina na koji dajem; sa kakvim stavom srca to činim. Uvjeren sam, a i pismo me tako uči, po primjeru našega Gospodina Isusa Krista – SUOOSJEĆANJE je važan čimbenik u davanju. Vjerujem, da ako budemo davali na takav način, svaka vrsta, pa i financijskog blagoslova, progoniti će nas i sustići će nas. I izliti će se DOBAR, ZBIJEN, STRESEN I PREOBILAN BLAGOSLOV U NAŠE KRILO.

Želim vam Božji blagoslov i uspjeh u radu.