U tajnosti

“Pazite da svoju milostinju ne dajete pred ljudima kako bi vas oni vidjeli.
Inače nećete imati plaće kod Oca svojega koji je na nebesima.
Kada dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što to čine
licemjeri u sinagogama i na ulicama da bi ih ljudi slavili. Zaista,
kažem vam, primili su svoju plaću. A ti kad daješ milostinju,
neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica, da tvoja milostinja bude u tajnosti.
I Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, sâm će ti uzvratiti javno”.
– Matej 6:1-4

Vjerojatno, a danas je gotovo i nemoguće, da nas ljudi ne vide kako činimo neko djelo milosrđa. Ali, ovdje nas Riječ uči da, ako je naš motiv želja za priznanjem ljudi, a ne priznanjem našeg Nebeskoga Oca, već smo plaćeni za naš čin dobra. A one kojima je to i jedini poriv, Isus naziva licemjerima. – Osobe željne ljudske slave. Sigurno se ne želimo naći u toj grupi.

Dali smo nekome potreban novac, pomogli nekoj starijoj osobi oko pospremanja kuće, kupili hranu za nekog, …. Gospodin nas poziva na “žrtvu tajnosti”. Ne trubimo o tome na FBu, Instagramu, ne objavljujmo to na Twitter u, … Okusi slatkoću iskrenog, suosjećajnog davanja. Daj bezrezervno, bez kalkuliranja, bez dugoročnog promišljanja. Neka tvoja ljevica ne dozna kolika je količina i težina dara u tvojoj desnici.

U grčkom izvorniku ovih stihova, riječ koja se koristi za milosrđe je ELEMOZINE, a označava čin suosjećanja prema siromašnima. Ne dajemo samo zato što imamo viška. Dajemo iz zahvalnosti Bogu i iz suosjećanja.

Suosjećanje će uvijek zaštititi integritet potrebite osobe, uvažiti će osobnost, sačuvati će dostojanstvo primatelja. Najbolji; najpravedniji i najblagoslovljeniji način da to učinimo jest da damo u tajnosti; Dajući, svjesni da tada naš Nebeski Otac promatra i čin davanja i nutrinu našega srca. Onaj koji primjećuje djela učinjena u tajnosti srca, On sâm nagradit će te javno – Objaviti će svoju naklonost prema tebi pred mnogima.

Božji blagoslov i uspješan dan vam želim.

Autor: Darko Glešić