30. Kolovoza je na lokalnom brodskom online portalu sbplus izašao članak o našem radu. Novinarka, online portala sbplus je odradila intervju sa našim pastorom, Darko Glešić i pastoricom, Blanka Glešić. Potičemo vas da pročitate cijeli članak na izvoru i da pogledate fotogaleriju, dok ovdje možete pročitati dio intervjua.
Početak Romske crkve u Slavonskom Brodu
Savez crkava „Riječ Života” je vjerska zajednica u Republici Hrvatskoj koja je sa svojim djelovanjem započela u Zagrebu 1993. godine, a danas broji petnaest kršćanskih centara i misijskih postaja širom Hrvatske. Radi se o crkvi reformacijske baštine koja kao vrhovni autoritet priznaje Bibliju. Utemeljitelj i pastor crkve je Damir Šićko Alić.
– Dio smo saveza crkava Riječ života. Puni naziv nam je Romska crkva Kršćanskog centra Riječ života. U savezu smo evanđeoske crkve. To je karizmatska crkva u smislu darova i karizme. Znači, mi vjerujemo u ono što je Gospodin rekao i snažno slijedimo biblijske principe. To učimo i poučavamo ljude. Radimo i s djecom, moja supruga je odgojiteljica i vjeroučiteljica. U našoj crkvi nema puno članova, ali oni koji dolaze, oni su vjerni već 16 godina. Početci ove crkve dogodili su se prije 17 godina. Nastali su na taj način da je brat Čedo Todorović u Zagrebu sreo moju majku koja je dijelila materijale, evangelizirala, govorila radosnu vijest Isusa Krista. Počeo je razgovor s njom o vjeri i potrebama Roma u Slavonskom Brodu. Ona je ovdje snažno molila za jednu bolesnu romsku djevojčicu i dojmila se ovdašnjih ljudi. Oni su imali vjeru, slijedili je i živjeli. Bez obzira na njihovo stanje, getoiziranost, veliki broj neobrazovanih, radilo se tu o ljudskom srcu. I supruga i ja smo došli ovdje jer vjerujemo u nešto drugačije. Vjerujemo da se radi o ljudskom srcu, a ne o nacijama i općenitim podjelama. Bogu su svi isti, ali ipak je na neki način bliži onima koji su odbačeni, na dnu društva, koji se smatraju grešnicima i, na neki način otpadnicima. Njima je ponuđena specifična vjera. – za SBplus priču je počeo pastor Darko Glešić.
Unutar lokalnih crkvi Saveza organizirani su rad s djecom i mladima, kućni prijateljski timovi te evangelizacijske aktivnosti. Naglašen je i humanitarni rad, ali i savjetovanje – bilo da se radi o izgradnji zdravih obiteljskih odnosa, borbi s ovisnostima ili nečem drugom.
– Najprije smo bili u evanđeoskoj crkvi Riječ života u gradu i tu je bilo većinskog i manjinskog stanovništva. Međutim, kada bismo radili zajednička okupljanja na njima bi bilo više Roma ili bi oni u cijelosti prevladavali. Želimo da postane notorno poznato da postoje ljudi – bili oni Romi ili drugi – koji ljube Božje principe, ljube bližnjega svoga, moral,… Danas ih u našoj vjerskoj zajednici ima četrdesetak. Službe ljeti znamo održati i pod šatorom u centru naselja te se u to uključe i drugi članovi naše zajednice i saveza crkava iz drugih gradova. Sveprisutni smo. Imamo i krštenja starijih Roma. Želimo da ih vjeri privuče Isus Krist. Oni su sami počeli tražiti izlaz, oslobođenje. To traži svako ljudsko srce jer smo rođeni u grijehu. – pojašnjava karizmatični pastor.
Privikavanje na život u Slavonskom Brodu, Glešićima također nije teško palo.
– Beskompromisno propovijedamo kako smo činili i prije nego što smo došli ovdje; ja tridesetak, supruga 25 godina. Otkad smo se predali vjeri, počeli smo vjerovati da Bog ima drugačiju sudbinu za nas u kojoj trebamo govoriti o tomu što je njegovo dobro za čovjeka općenito. Nas je ovome privukla Božja ljubav. Nemamo drugih riječi za to, koliko god zvučalo kao klišej. – kazuju.
Rad s djecom – najljepši, ali i prepun izazova
Pastorica Blanka svakodnevno radi sa skupinama romske djece. Njih dvadesetak rado provodi dane okružen ljubavlju koju im pruža, ali i različitim organiziranim programima – od glazbenih radionica do kampiranja.
– Rad s romskom djecom velika je radost. Došla sam iz Zagreba gdje nisam imala puno iskustva s Romima. Tamo je situacija drugačija, dolazili su pojedinačno u te zajednice, a ovdje su većina. Naša iskustva, znanje, školovanje, iskustva iz vlastite obitelji – sve je to palo u vodu. No, ljubav prema osobi počela je otvarati oči na drugačiji način. Više nitko od nas ne gleda čija je boja kože svjetlija ili tamnija, stigme su pale u našem zajedničkom odnosu, ljubavi, pažnji. Neka djeca sama dolaze ovdje, uz privolu roditelja koji nisu aktivni članovi naše vjerske zajednice. Očigledno su našli nešto što ih privlači. Jesu li to ljubav, pažnja, osjećaj da ih vidimo i čujemo, kompenzacija nečega što ne dobiju doma – nebitno je, ali na taj način možemo im dijeliti nešto više. Prije je bio problem jer smo u Zagrebu i drugim sredinama dolazili sa svim znanjem, željama i mogućnostima u vjerske zajednice, ali ništa od toga ne bi padalo na plodno tlo. Bez temelja, sve se raspadalo. Temelj kojeg čine prihvaćanje i zajedništvo nešto je na čemu možemo graditi dalje, a to romska djeca omogućuju. Nastojala sam s romskom djecom biti na ‘vi’, imati odnos učiteljica-učenik, ali to jednostavno ne ide. Zastaju i svraćaju u prolazu, na povratku iz škole, vodimo ih na kampiranje, ponekad prespavaju. U ta 24 sata uče od nas, gledaju naš odnos, uče na našem primjeru. Lepeza razgovora s njima vrlo je široka. – kazala je iskreno Blanka.
Početak je ipak, kao i u svakom slučaju, bio težak.
– Bilo je kaotično raditi u samom početku. Pripremala sam se u Zagrebu s oduševljenjem za glumu, čitanje, crtanje u brodskom Romskom naselju, ali to je sve imalo kratki vijek trajanja. Završilo bi gađanjem kamenjem ako smo na otvorenom, svađama, deranjem, ljutnjom. Na kraju smo igrali samo Memoriju, no ni to nije išlo jer bi u nekom trenu eskaliralo. Ostajala sam tada u čudu. Trebalo mi je vrijeme da se priviknem, da shvatim kako nije bitno koliko ću im ja toga uspjeti ispričati i pojasniti, nego da je bitno biti tu i voljeti ih. Na taj način je iz ljubavi, pažnje, strpljivosti sve i krenulo. Djeca su to osjetila i na čudesan način primaju poruke. Danas sami dolaze, sami mole, sami znaju svoj red, sami slažu igračke. To nije došlo preko noći, a isto tako je došlo na prirodan način. Ja sam se mijenjala da bi se promjena mogla dogoditi kod njih. Mnogi ljudi bi probleme koje vide željeli riješiti na svoj način, ali to se brzo raspadne jer Romi to ne žive. Potrebna im je baza na kojoj se gradi sve ostalo. – kazala je Blanka, rekavši kako se dobrobit njezina rada s romskom djecom već vidi. Oni danas vjeruju u sebe više nego ranije, a neki od njih vide se i ‘na fakultetu’ zbog njezina ohrabrenja.
Izvor: sbplus.hr
