Protiv koga se bune

U današnjem svijetu, mladi protestiraju jer žele da im se priznaju prava odraslih; odrasli se bune protiv raznih društvenih i političkih pritisaka; neki se bune protiv samih sebe – onoga kakvima su rođeni u ovaj svijet; … Uglavnom, gdje god da se okrenemo danas, možemo uočiti pobunu.

Bog je, u svojoj božanskoj ljubavi prema čovjeku, oduvijek želio uspostaviti svoj red, svoje zakone i svoju pravednost u narodima. Izraelski narod je trebao stajati kao primjer tome.

Netom nakon što je Mojsije poveo Izrael iz zemlje ropstva, doživio je protivljenje, pobunu. Pobuna je došla, ne od strane neprijatelja već od njegovih sunarodnjaka, Izraelaca. Našli su se u klopci: progonili su ih Egipćani, nalazili su se u klancu, a pred njima je bilo Crveno more. U toj, za njih, bezizlaznoj situaciji, svi su jednodušno, digli glas protiv Mojsija: “Zašto si nas izveo iz Egipta? Zar u egiptu nije bilo grobova…?”

Ni u jednom trentku, oni nisu povjerovali u Božju providnost – da je to u stvari Njegov plan za njihovo potpuno oslobođenje od ropstva. Nastavili su se buniti, i svu odgovornost za situaciju u kojoj su se našli, svaljivali su na Mojsija. Iako, nije bio Mojsije taj koji ih je izveo iz Egipta, već Bog. Mojsije je bio samo Božji putokaz. I mi, Božja djeca, u teškim, “bezizlaznim” situacijama, grčevito tražimo vidljivi uzrok našeg problema; i onda upremo prstom u prvog/prvu koji se nalazi pred nama. Zaboravimo, često, da smo u tom smjeru krenuli na Božji, a ne na ljudski poziv. U nama se rodi strah pred nepoznatim, zatim srdžba pa gnjev, gorčina, a onda i revolucija.

Učili su nas da revolucije započinju hrabri ….hm. Zanimljivo je da su Izraelci, 430 godina “mirno” podnosili ropstvo, bili sustavno ugnjetavani, ponižavani, kao narod i pojedinačno; odjednom, bune se protiv jednog čovjeka, i to nekoga koga dobro poznaju – svoga brata. Hrabro?

Podsjeća na đavlovu taktiku: Zavadi pa vladaj.  I lako je biti zavađen, a onda i zaveden, dok gledaš na čovjeka, robuješ ljudskim stavovima i mišljenjima, i ne upireš pogled u Isusa, ne donosiš svoje okolnosti i stanje pred Boga koji te vodi sigurnim putem prema obećanoj zemlji, prema potpunoj slobodi.

Rezultat takve pobune su 40 godina vrtnje u krug, a na kraju i “njihova mrtva tijela koja su popadala u pustinji”. Zato, propitujmo, češće, ne kakve su odluke naših duhovnih voditelja, već kakve su naše vlastite odluke i stavovi – Zašto smo tu gdje jesmo?. Tražimo odgovor od Gospodina. I kada čuješ Njegov odgovor na svoja pitanja, ne odupiri se, ne buni se, budi poslušan/a Njegovoj riječi i vjeruj Mu. To je put tvoga sudjelovanja u Božjem iscijeljenju tvoga tijela i duše, izbavljenju iz vlastitog ropstva, dolaska na bolje mjesto, dolaska u zemlju u kojoj teče med i mlijeko. To je način kako ćeš imati “100 puta više, kuća i braće i sestara i majki i djece i imanja, na ovoj zemlji; i u budućem vijeku vječni život”
/Marko 10:30/.

I naravno , za takvo što, trebamo biti hrabri i prije svega, biti spremni podići revoluciju u svome srcu; pobuniti se protiv svog stila života, protiv svog (naslijeđenog) načina razmišljanja – stavova, uvjerenja, predrasuda, strahova.

Ponovo i ponovo, Izraelski narod se bunio, i Bog ih je kažnjavao, opraštao im i ispravljao njihov put. Riječ Božja nas uči i strogo upozorava o tom grijehu /Brojevi 16. poglavlje/; dajući nam primjer kroz pobunu Koraha, Datana, Abirama i 250 drugih, uglednih vođa u Izraelu. Iako su ustali protiv Mojsijevog vodstva, u stvari su digli svoj glas protiv Neba; protiv Božjeg vodstva.
I u ovom slučaju, nije Mojsije (niti Aron) bio taj koji je donio presudu o njihovoj buntovnosti, već Bog je presudio:” Zemlja se rastvorila pod njima i živi su sišli u podzemlje” /Brojevi 16:30/.

U svemu, Mojsije, obraćajući se Korahu, pokušava ih urazumiti:”Iz kojeg razloga ste se ti i tvoja družina sakupili protiv Gospodina?”/Br.16:11/. Mojsije nije branio sebe niti svoju poziciju. Naprotiv, rekao im je: Pa tko sam ja; tko je Aron?. Udružili ste se protiv samog Boga.

Preispitaj se: Podiže li se i u tebi bunt protiv odluka Božjih slugu? Ako je odgovor da; odupri se tome. Sruši tu utvrdu u svome srcu. Ne dozvoli da te taj (tvoj) put vodi godinama, u krugu pustinje u kojoj ćeš, na kraju, umoran/a pasti i morati odustati od ulaska u svoju obećanu zemlju.

Želim vam Božji blagoslov.

Autor: Darko Glešić