Pobožnost izvana

“DOK GA JE SLUŠAO SAV NAROD, ON REČE SVOJIM UČENICIMA: ČUVAJTE SE KNJIŽEVNIKA KOJI VOLE ŠETNJE U DUGIM HALJINAMA, KOJIMA SU DRAGI POZDRAVI NA JAVNIM MJESTIMA, PROČELJA U SINAGOGAMA, PRVA MJESTA NA GOZBAMA!”
– Luka 20:45,46.

“Vole šetnje u dugim haljinama” – Čeznu da ih prepoznaju kao važne duhovne osobe; koji uvijek ističu svoje titule
“Dragi su im pozdravi na javnim mjestima” – Puni su taštine i neprestano očekuju priznanja od ljudi. “Drago im je biti na pročelju u crkvama” – Arogantni su i zanimaju ih samo elitna mjesta. “Vole prva mjesta” – Ne mire se sa mjestom iza prvog; Srce im je puno tek kada ih počaste sa prvim mjestom. Pa čak i na slavljima, feštama, u prilikama gdje nisu bitne njihove titule ili znanja.

Gospodin nas, svoje učenike, posebno upozorava: “slušao Ga je saV narod, a On reče svojim učenicIma….”
– da se čuvamo takvih (45.st.); Odnosno, da nemamo nikakvog zajedništva sa njima. Takvi, u stvari, imaju samo oblik pobožnosti; ali su se odrekli njene sile. Žele ostvariti moć i utjecaj vanjskom formom pobožnosti, negirajući u potpunosti duhovne principe. Propagatori i sljedbenici tjelesnog. Ponekad, iz pobude “kršćanskog milosrđa”,mi sklapamo prijateljstva, ulazimo u saveze i partnerstva sa osobama navedenih karakteristika; i vremenom trpimo posljedice toga. Jer, netko takav nam se možda učinio drag, simpatičan….

U svemu, ne zaboravimo čiji primjer slijedimo. Naš Gospodin Isus, nije bio ljupka, simpatična osoba (Izaija 53:2), u čijem društvu uvijek možeš osjećati kako pripadaš poštovanoj, čašćenoj ili zabavnoj skupini ljudi.
Isus je jasno osudio elitizam, taštinu, egoizam i uznositost. Čuvajmo svoje srce od utjecaja tih stvari. Osudimo, u svome srcu, tu licemjernu pobožnost i tražimo Gospodina i Njegovu silu.

Brat Darko