U utorak 16. lipnja, brat Robert je na molitvenom sastanku, podijelio da dok molimo za naše redovne teme (za romsku crkvu u Slavonskome Brodu i Hrvatskoj, podizanje službenika u crkvi, financije – kako crkve tako i vjernika, za probuđenje u Romskome naselju, za vlasti, za mlade i obitelji i za Izrael), kako je vrlo važno biti u jedinstvu sa braćom i sestrama dok molimo po ovim temama i dok usmjeravamo potrebe prema Bogu da ih Bog čuje i usliši, te da i dođe odgovor na naše molitve koje bi trebale biti sa vapajem.
Što znači vapiti ili otvoriti svoja srca pred Bogom?
To znači da tražimo da naše molitve budu uslišane i da ih Bog čuje, da ne prestanemo moliti dok Bog ne pošalje rješenje i odgovor na našu potražnju. Znači moliti i prositi, biti dosadan Bogu da da odgovor, a pararelno ujedno i zahvaliti Bogu kao da smo već primili. Kako možemo zahvaliti za nešto ako nismo primili? To jedino možemo uraditi VJEROM, a vjera uključuje iščekivanje i biti siguran da će doći rješenje onoga što još nismo primili.
Dok molimo ne smijemo moliti sa sumnjom ili površno, ili sa krivim stavom, ili nekim mislima (drugih potreba, briga, tegoba, tjeskoba), jer tada isto tako nećemo moći primiti odgovor na molitvu, ili ako u mislima razmišljamo o nečemu drugome, ili ako imamo krivi stav, odgovor na molitvu neće doći. Znači dok molimo trebamo, prvo tražiti i imati mir u srcu, sigurnost, trebamo se rasteretiti svih briga, i svega onoga što je od svijeta ušlo u srce, i da mislimo samo na Isusa i da tražimo Njegovo lice i odgovor na sve, jer On ima odgovor na sve što molimo i budemo molili.
NE SMJEMO SE SEKIRATI I NE TREBAMO SE BRINUTI. SVE TREBAMO PREDATI BOGU U RUKE, A NE UZETI IZ NJEGOVIH RUKU.
Autor: Robert Radić
