Zovem se Čedo Todorović i živim u Slavonskome Brodu i to u najvećem romskome naselju. Rođen sam u Sisku. Imam 34 godine, a ovo je moje kratko svjedočanstvo kako sam upoznao Živoga Boga.
Kao beba od 6 mjeseci imao sam već velikih zdravstvenih problema. Mama me rodila sa 15 godina i došla je iz jedne vrlo siromašne obitelji. Nije bila dovoljno uhranjena pa zbog toga nije imala dovoljno majčinog mlijeka. Hranila me je sa dječjim kašama. Upravo zbog tih kaša dobio sam proširenje dobelog crijeva pa sam završio u bolnici u Zagrebu. U to vrijeme moj djed je bio krščanski vjernik. Išao je u pentekostnu crkvu u Sisku. Kada sam završio u bolnici, on se revno molio Bogu za moje zdravlje. Nakon par dana moja obitelj je dobila telegraf. Mislili su da sam umro, ali u telegrafu je pisalo da dođu po mene i da me donesu kući jer sam dobio vodene kozice. Moji su me donijeli kući, a ja nikada nisam bio na toj operaciji. Zahvaljujem svome Spasitelju Isusu i mome Bogu što je sačuvao moj život još tada. Kada je rat počeo, moji su izbjegli u Austriji i tijekom 9 mjeseci izbjeglištva u Austriji moji su došli u susret sa vjernicima iz Rumunjske.
Mi smo po nacionalnosti Romi, ali nam je materinji jezik rumunjski ili vlaški dijalekt, pa su upravo zbog toga moji mogli komunicirati sa vjernicima iz Rumunjske. Bog je mom djedu u to vrijeme dao mnoge vizije koje je on zapisao u jednoj maloj bilježnici. Iako on možda u to vrijeme nije razumio te vizije, ali vrijeme je pokazalo da su se te vizije odnosile na nas i kako je Bog već tada imao plan za nas. Između 1998-2000 godine ja sam uz mog djeda počeo pomalo čitati Bibliju. Brat od moje babe i njegov sin su htjeli da upoznaju Boga. Moj djed im je objašnjavao da trebaju pronaći pentekostnu crkvu ili neku sličnu crkvu koja vjeruje da je Isus Krist Bog koji je umro na križu i koji je uskrsnuo, te da jedino po Isusu možemo biti spašeni. Nažalost oni su se pripojili Jehovinim svjedocima. Nakon toga su oni pokušali mom djedu objasniti „pravi“ put. Moj djed je umro 05.11.2001 godine i sve do svoje smrti se molio Isusu i čitao Bibliju. Tražio je zajednicu živih vjernika, ali je nije uspio pronači.
Negdje u ljeto 2003 godine sam bio na jednom sastanku kao predstavnik romske zajednice, pa sam u slobodno vrijeme šetao Ilicom i upoznao sam današnju duhovnu majku i sestru u Kristu Agicu Palfi koja je bila sa još jednom sestrom i koja mi je svjedočila o Isusu Kristu. Dala mi je kontakt broj telefona da dođem na službe u Zagrebu. Taj borj sam dao mome stricu Robertu i strini. Nedugo nakon toga se dogodilo demonsko opsjednuće mlade djevojke u mome naselju. „Nagazila“ je na vračke koje su bile namijenjene nekoj osobi. Moj stric i strina su se sjetili broja telefona kojeg sam im dao te su zvali sestru Agicu. Ona je došla u Slavonskome Brodu iz Zagreba, ja je nisam prepozano ali je ona mene prepoznala na autobusnom kolodvoru. Bila je tu nekih 7 dana i molila se oslobođenje te djevojke.
Isus je oslobodio tu djevojku od demona, pa su moj stric i strina predali svoje živote Isusu Kristu, ja nisam odmah predao jer sam smatrao da još nije vrijeme da predam svoj život Isusu jer sam mlad. Jedne nedjelje sam otišao sa njima na službu u Pentekostnoj Crkvi Rijeć Nade. Tada su gosti bili kršćani iz Velike Britanije. Čitalo se iz starog zavjeta i sječam se da se poglavlje i stih nisu podudarali sa našim prijevodom, ja sam to uočio i rekao sam pastoru Goranu Koncošu gdje se nalazi. Navećer je stric zvao sestru Agicu na moj zahtjev i dao sam svoj život Isusu Kristu. Ona je mene i nas nekoliko uvodila u molitvu spasenja. Krenuo sam sa velikim žarom i ljubavi prema svome Spasitelju Isusu Kristu. 29.02.2004 godine sam se i vodeno krstio u Crkvi Rijeć Života u Zagrebu. Ali došle su nevolje i nisam toliko duhovno rastao pa sam 2007 godine otpao od Gospodina, jer nisam mogao živjeti licemjerni život.
Negdje od 2013 godine sam upoznao krščanskog misionara iz Amerike koji je počeo raditi sa djecom u naselju. Ja sam završio vanredno za web dizajn, pa sam se upravo u tom polju najviše upoznao sa njime. Baptistička crkva iz Slavonskoga Broda mu je ponekad pomagala u prevođenju, pa me je pastor Darko Mikulić uvijek usmjeravao da se vratim Bogu i u crkvi koju sam pohađao. Vratio sam se Bogu krajem 2014 godine, ali je bilo vrlo teško zbog grižnje savjesti. Iako moj život još ne svjedoči savršeno kako bi Isus htio, zahvaljujem svome Spasitelju Isusu Kristu što me Ljubi ovakvog kakav jesam, što je dao Svoj život za mene i što ima plan za moj život.
Vaš brat u Kristu, Čedo Todorović.
Pogledajte video.
