Kada dječja usta slave Gospodina svoj glas podižu bez opterećenja da li je preglasno, da li je u tonalitetu; njihov glas je spontan i iz srca. U takvoj atmosferi – što kaže naš narod „Sav se naježiš!“

Tako je započela naša prošla služba. Ne manje dobro bilo je i tokom poučavanja riječi o Nikodemu i novom rođenju.

Moje srce još jednom je preplavila radost kada je trogodišnjak tokom molitve kleknuo, spustio svoje lice do zemlje i rekao: „I ja ću moliti!“

Poučavanje roditelja i vjeroučitelja prema istom putu vjerujem da i Bog nagrađuje jer kaže u Izrekama 22:6  „Upućuj dijete prema njegovom putu, pa kad i ostari, neće odstupiti od njega.“

Blanka